Župa sv.
Ivana Krstitelja
Sakrament Bolesničkog Pomazanja
Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod i pojedinca, urezani su u svakoga od nas. U isto vrijeme svatko se od nas pita: zašto trpljenje, zašto bolest, zašto smrt? Pitamo se: gdje je Božja dobrota koja sve to dopušta? Biblija nam govori da čovjek nosi trpljenje, bolest i smrt kao posljedicu (a ne kaznu!) svojega otuđenja od Boga. Pavao npr. govori:
„Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt“
(Rim 5, 12)
No, kao što grijeh nije točka na ljudsku povijest, nego spasenje i otkupljenje, tako to nisu ni trpljenje, ni bolest, ni smrt. Isus svojim životom, ponašanjem, riječima pokazuje da je nastupilo novo vrijeme. On prilazi čovjeku, zanima ga cijeli čovjek. On je uzeo na sebe ljudsku patnju i smrt. Postao nam je u svemu sličan, osim u grijehu (v. Heb 4, 15).
Znamo da je Isus liječio, ozdravljao ljude. Tu brigu za bolesnike on je predao svojoj Crkvi. To je Crkva odmah shvatila. Čitamo u Jakovljevoj poslanici:
„Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio oprostit će mu se“
(Jak 5, 14–15)
To je sakrament bolesničkog pomazanja. To je molitva vjere, molitva Crkve za bolesnika, za olakšanje bolesti. A često se događa i ozdravljenje. Zato tome sakramentu treba pristupiti s vjerom. Sakrament bolesničkog pomazanja treba primiti u svakoj ozbiljnijoj ili težoj bolesti. Stoga se taj sakrament može primiti više puta u životu i više puta u istoj bolesti. Vrlo često je slavljenje sakramenta bolesničkog pomazanja spojeno i s podjeljivanjem drugih sakramenata: sv. ispovijedi i pričesti.
Za vrijeme slavljenja toga sakramenta cijela obitelj trebala bi biti na okupu u molitvi za bolesnika. Samo pomazanje vrši se na čelu i na rukama bolesnika. Crkva preporučuje da se sakrament bolesničkog pomazanja slavi kod svakoga težeg oboljenja, prije zahtjevnih „operacijskih“ zahvata.
Moguće ga je primiti i više puta, tj. kad nakon izvjesnog poboljšanja ili ozdravljenja bolest ili nemoć ponovno nastupe. Riječ je o sakramentu koji se daje kao okrjepa za nošenje i prihvaćanje bolesti.
Nauk Crkve preporuča zajedničko slavlje sakramenta bolesničkog pomazanja u određene dane u godini.
U svim je oblicima slavljenja bolesničkog pomazanja zajedničko ovo:
-
susret s bolesnikom u Kristovo ime i u ime njegove zajednice (to se događa i onda kad se susreću samo svećenik i bolesnik);
-
priznavanje grijeha i molitva za oproštenje (općenitom ispovijedi u pokajničkom činu ili sakramentom pomirenja);
-
slušanje Božje riječi čitanjem iz Svetog pisma (u smrtnoj opasnosti dovoljno je kratko podsjetiti na bitno iz evanđeoske poruke: na ljubav kojom nas Bog prihvaća i koju od nas očekuje);
-
polaganje ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama;
-
sveopća (vjernička) molitva kojom se ističe povezanost bolesnika sa svom Kristovom zajednicom i sa svim ljudima;
-
euharistija: ako je moguće, dobro je slaviti sakramenat bolesničkog pomazanja za vrijeme euharistijskog slavlja jer se time ističe da se bolesnik pridružuje Kristovu vazmenom otajstvu (otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća) koje se spominje i postaje prisutno osobito u euharistiji.
U smrtnoj opasnosti bolesniku se donosi popudbina, tj. bolesnik se pričešćuje Kristovim tijelom i njegovom krvi da bi mu bili “hrana” i snaga na njegovu “putu” u njegovu “prijelazu” kroz smrt u novi život.
Sakramenat bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teže bolesni (npr. prije operacije uslijed opasne bolesti, starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile i sl.).
Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama govoreći:
Svećenik: Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne.
Bolesnik i zajednica: Amen.
Svećenik: Neka te slobodna od grijeha spasi i milostivo pridigne.
Bolesnik i zajednica: Amen.
Ukratko bismo o sakramentu bolesničkog pomazanja mogli reći ovo:
-
Sakramenat bolesničkog pomazanja jest sakramenat susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnom braćom;
-
po tom sakramentu bolesnik prima “milost Duha Svetoga” (“milost” znači nezasluženi Božji dar, dar Ljubavi);
-
primljena “milost” Duha Svetoga:
-
pomaže spasenju svega čovjeka (čovjeka kao duhovno-tjelesnog bića);
-
bolesnika ispunja pouzdanjem u Boga;
-
ispunja ga snagom u patnji i u tjeskobi pred neizvjesnom budućnošću i smrću;
-
jača ga da ne podlegne u iskušenju (napasti) zla i Zloga;
-
može mu dati da postigne i ozdravljenje, ako to služi njegovu dobru i spasenju;
-
daje oproštenje grijeha (i teških ako se bolesnik ne može ispovjediti).