Sakrament Ženidbe

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: 'Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite!'“

(Post 1, 27–28)

ŽELITE SE VJENČATI U CRKVI?

• potrebno se javiti svome župniku barem 40 dana prije vjenčanja;

• za vjenčanje je nadležan samo župnik na čijem području stanuje zaručnica ili zaručnik;

• na upis treba donijeti krsni i slobodni list (dokaz da do sada niste sklopili crkveni brak)

  ne stariji od 6 mjeseci, a ako niste kršteni u župi sv. Anastazije, slobodni list možete

  dobiti u župi vašega krštenja;

• potrebno je obaviti zaručnički tečaj te donijeti potvrdu o pohađanju tečaja;

• ako se iz opravdanih razloga želite vjenčati izvan svoje župe, župnik će vam nakon

  provedenog postupka dati otpusnicu;

• ako zaručnicima nedostaje koji sakrament, o tome trebaju voditi računa i javiti se

  župniku barem 6 mjeseci prije vjenčanja;

• od matičara treba donijeti potvrdu o ispunjavanju civilnih pretpostavki za vjenčanje

  (ne stariju od 3 mjeseca);

• na vjenčanju nema kumova, nego samo svjedoka

- za svjedoka na vjenčanju Crkva jedino traži da bude punoljetan (18 godina);

• sve ostale informacije vezane uz vjenčanje (kićenje crkve, sviranje i ostalo) možete

  dobiti u župnom uredu.

Čovjek je bitno određen kao muškarac i žena, te traži zajedništvo i upotpunjenje života. Osnovno zajedništvo nalazi se u obitelji koja postaje izvorom njegove sigurnosti, rasta i ispunjenja prirodnih i ljudskih čežnji. Kada želimo na kršćanski način razmišljati o obitelji, govorimo o sakramentu ženidbe. Muž i žena postaju obitelj tek kada imaju plod svoje ljubavi – dijete. Tako obitelj postaje temelj ljudskoga društva, mjesto gdje se živi nesebična ljubav prema drugome.

„Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja ...“

(Mt 19, 3–6)

POSEBNA NAPOMENA

Uvjeti za kumstvo

 

Crkva je naznačila koji su uvjeti za izbor kuma ili kume:

KUM mora imati potrebnu kanonsku dob (navršenih 16 godina), i mora biti katolik, te krizman i pričešćen, ako je u braku, da je crkveno vjenčan i provoditi život u skladu s vjerom i preuzetom službom

Dakle, biti kum ili kuma nije formalnost ili folklor, već crkvena služba. I zato Crkva preporuča da se izabiru kumovi koji žive kršćanskim životom. Kumstvo postaje duhovno srodstvo, a ne tek lijepa ceremonija.

Ovi uvjeti se ne odnose na vjenčane kumove – oni su samo svjedoci.