Sveta ispovijed je sakrament po kojem nam Bog preko svećenika oprašta grijehe. Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakrament obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja. Tko griješi, nanosi uvredu Božjoj časti i ljubavi, svome vlastitom dostojanstvu čovjeka pozvanog da bude dijete Božje i duhovnom zdravlju Crkve, kojoj svaki kršćanin treba biti kamen živi.

Sakrament pokore sastoji se od triju pokornikovih čina i od svećenikova odrješenja.

​

​

Čini pokornika:

• kajanje;

• ispovijed ili očitovanje grijeha svećeniku;

• odluka da će se izvršiti zadovoljština i djela zadovoljštine (pokore).

​

​

Tko želi postići pomirenje s Bogom, Crkvom i sa samim sobom, mora svećeniku ispovjediti sve teške grijehe koje još nije ispovjedio i kojih se sjeća nakon brižljivog ispita savjesti. Ispovijed lakih grijeha, iako nije nužna, Crkva ipak živo preporučuje. Svećenik nalaže pokorniku izvršenje nekih čina „zadovoljštine“ ili „pokore“ da bi nadoknadio štetu nanesenu grijehom i povratio se ponašanju koje dolikuje Kristovu učeniku (kod nas je to obično molitva, ali može i nešto drugo).

​

Tko može opraštati grijehe u svetoj ispovijedi?

Opraštati grijehe u Kristovo ime mogu samo svećenici koji su od crkvene vlasti dobili ovlast odrješivanja.

 

 

Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu:

• pomirenje s Bogom;

• otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima;

• otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha;

• mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha;

• povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.